Prenosimo zanimljivi i nadasve poticajni tekst o šahu našeg dugogodišnjeg člana gospara Nikole Bubice.
Šah je izuzetno zanimljiva igra, mogu ga igrati sve generacije, može se igrati na livadi, na vrhu nebodera i u zrakoplovu, a neki put čak i s padobranima! Može se igrati i s osobom koja je na drugom kontinentu. Zato je vrlo rasprostranjen i da, jeftin je. O šahu postoji nekoliko zabluda. Mnogo smo puta čuli da je šah dosadan. No to nikad nije rekao netko tko ga zna igrati. Šah je dosadan samo onima koji o njemu ništa ne znaju.
P.S. Tekst sam, uz neke sitne preinake i dodatke, posudio od dugogodišnje voditeljice šaha u jednoj osnovnoj školi u Hrvatskoj. E, da je više ovakvih! NIKOLA BUBICA
Šah igraju uglavnom muškarci? Ne. Šah igraju i žene. Puno žena. Šah igra i mnogo djevojčica diljem svijeta.
Iz generacije u generaciju, taj se broj sve više povećava.
ZAŠTO BAŠ ŠAH?
Ima mnogo razloga. Za djecu koja dolaze u šahovsku grupu u školi, ili pak igraju šah kod kuće s djedom šah je samo zabava u kojoj vole pobijediti. Pogotovo djeda koji šah obično igra cijeli svoj život. Za roditelje te iste djece, šah je nešto što pozitivno utječe na njihovu djecu i nikako im neće štetiti. Potpuno su u pravu. Alfred Benet (Sorbonne, Paris) prvi je pokušao odrediti vezu između šaha i njegovog utjecaja na inteligenciju, koncentraciju i memoriju. On je bio prvi psiholog koji je upotrijebio šah u istraživanju memorije.
Neponovljivi Sigmund Freud je bio prvi psihoanalitičar koji je spominjao šah u svojim studijama, a 1925. na Moscow University, Djakon, Petrouski i Rudik, istraživali su pedagoške vrijednosti šaha. Albert Frank (1974.) svoj doktorski rad, u Zairu, radio je s dvije grupe studenata (kontrolnom i testnom), sa i bez šaha.
Nakon ovih početaka slijedi impresivan niz znanstvenika i istraživača koji su uvidjeli važnost učenja šaha (Brown, Bell, Heidema, Machado, Stermberg, Talisina, Linder, Artise itd.)
Linder je 1990. napisao: „Šah je sada dio kurikuluma stotinjak škola u preko 30 zemalja širom svijeta“. Danas u svijetu postoji Chess Teaching System.
Svjetski šahovski šampion Emanuel Lasker je rekao: „Učenje šaha mora biti i učenje neovisnog mišljenja i prosuđivanja“.
Koji učitelj ili roditelj može na ovo ostati hladan!? Uz koji nastavni predmet djeca toliko toga usvajaju, a tako se dobro zabavljaju?! A nakon što su riješili šahovski zadatak, traže još.
To je neopisiva vrijednost šaha koju trebamo i moramo iskoristiti.
Stavovi i vrijednosti na koje djelujemo šahom i izgrađujemo ih:
učenje, rad, disciplina, mudrost, kreativnost, red, ljepota, istina, samopoštovanje, pravda, samokritičnost, sloboda, zdravlje, prijateljstvo, dostojanstvo, upornost, osobnost i solidarnost.
KAKO POČETI?
Smatra se da je osnovna škola u kojoj postoji bar jedan učitelj-šahist-entuzijast sjajno mjesto da učeniku pruži ono što i on sam želi, a to je naučiti igrati šah! Treba li nekoga kome odmah ne krene, ili možda stručno šahovsko oko u njemu ne vidi budućeg državnog prvaka, odbaciti, ne primiti ga u grupu? Naravno da ne. Nikako ne! Treba li raditi samo s „učenicima koji obećavaju“? Ni slučajno! Zato kod formiranja grupe treba primiti svakoga tko želi igrati šah. Zadatak svakog učitelja koji vodi šahovsku grupu je da zainteresira male učenike za ovu sjajnu igru koja će im pomoći pri pamćenju, kombinatorici i da ne nabrajamo dalje. Ukoliko netko od njih postigne i neki veći šahovski uspjeh bit će to veliko zadovoljstvo, no nikako ne smije biti imperativ. Na koncu, samo iz mnoštva učenika možda ćemo dobiti i državne prvake, ali ako nema tog mnoštva, nemamo ni prvake.
Zato se ne opterećujmo rezultatima. To i ne smije biti zadatak učenja šaha u osnovnoj školi ili kod kuće. Vrata šahovske grupe trebaju biti otvorena svima. Baš svima. Kao i svakom sportu, i ne samo sportu, tko će željeti više, jače i bolje, uključit će se u razne šahovske aktivnosti i van škole (klubovi!). I tu treba naći način kako od sjajnih malih šahista načiniti državne i europske prvake, tu „uskaču“ renomirani šahisti-instruktori sa svojim znanjem, kojemu moraju pridodati i pedagoško, inače uspjeha neće biti. No, to je već nešto o čemu učitelji šahovskih grupa u osnovnim školama ne bi trebali razmišljati. Dakle, otvorimo vrata grupe svakom zainteresiranom djetetu, i vidjet ćemo da će svake godine biti sve više i više malih šahista.
U nas, u gradu, postoje šahovske sekcije u gotovo svim osnovnim školama, a kad mali šahisti uznapreduju mogu nastaviti svoje šahovsko obrazovanje u šahovskoj školi ŠK Dubrovnik, gdje ih čekaju obrazovani instruktori šaha!
Zahvaljujemo na tekstu g. Bubici!